Četiri su tjedna prošla od Sammirove ozljede ligamenata lijevog koljena, koju je zaradio na zadnjoj pripremnoj Dinamovoj utakmici s ukrajinskim Volinom. Nakon početne rehabilitacije na Hvaru, koja je bila "začinjena" i pokojim tulumom, čime se hrvatski Brazilac hvalio na društvenim mrežama, prije dva tjedna preselio se u Pulu, u Polikliniku Peharec, gdje je pod stalnim nadzorom doc. dr. sc. Stanislava Peharca na intenzivnoj rehabilitaciji.
U tih 14 dana Sammir je imao samo jedan i pol slobodni dan, no nestašni je čarobni nogometaš, nakon kraćeg "skoka" na jednako tako čarobni Hvar već idući dan navečer bio u sobi pulskoga preuređenog luksuznog hotela "Park Plaza", nekad znanog kao "Histria". Raspoloženi Sammir na početku ekskluzivnog razgovora kaže:
– Osjećam se stvarno odlično, ulazim u završni dio rehabilitacije. Doktor sa mnom super radi, imam doista sve što mi treba, ova je poliklinika fantastična. Nadam se da ću u ponedjeljak u Zagrebu početi trenirati s momčadi, možda ne istim ritmom, ali želim se napokon priključiti dečkima. Nedostaje mi nogomet, to je moj život. Počeo sam vježbati zahtjevnije pokrete koljena i zasad mi dobro ide – kaže Sammir.
Plakao sam zbog straha
Jasna je vaša želja, ali Peharec kaže da bi želio s vama raditi još jedan tjedan u Puli kako bi bio siguran da je rehabilitacija obavljena kako treba.
– Nadam se da to neće biti potrebno, želim se što prije vratiti u Zagreb i raditi s momčadi. U ponedjeljak sigurno treniram u Zagrebu, pa ćemo vidjeti...
Ovo vam je prva teža ozljeda u karijeri. Kako ste proživljavali to, za vas novo razdoblje?
– Nikad nisam bio ovako dugo izvan terena. Mučile su me povremeno lakše ozljede, javi mi se gdjekad bol u leđima, ali ovako nešto nisam doživio. Već sam mjesec dana bez lopte, ali sad se osjećam odlično u odnosu na one prve dane nakon ozljede. Mislio sam, znate, da ću znatno dulje biti izvan terena, da je ozljeda teža nego što jest. Zapravo, pokazalo se da ozljeda nije teška, nego nezgodna, i uskoro se vraćam.
Kad ste izneseni s travnjaka nakon ozljede, u svlačionici ste zaplakali! Zbog bolova ili zbog straha?
– I jedno i drugo. Recimo, 60 posto zbog bolova, a 40 posto zbog straha od težine ozljede. To sam rekao i fizioteraputima, nemam iskustva s ozljedama i normalno je bilo da sam se uplašio.
Kako vam je Dinamo izgledao protiv Sheriffa?
– Uh, baš sam se naživcirao, igrali smo dobro, a nikako da zabijemo taj gol. Dečki su sjajno igrali, imali smo veliki posjed lopte i mnogo šansi, šteta što nismo još zabili. Igrao sam u Tiraspolju i znam da će biti jako teško na uzvratu. Ne smijemo braniti tih 1:0 jer to nam neće biti dovoljno. Bolja smo momčad, to je očito, moramo i tamo napasti i zabiti im gol-dva.
Što vam se najviše svidjelo u igri?
– Brži smo nego što smo bili, to je velika stvar. Lopta ide brže, imamo dubinu...
I samo vi nedostajete da "hranite" svojim filigranskim loptama Soudanija i Fernandesa...
– Imao sam i prije kome dati lopte, Dinamo je uvijek imao dobru momčad. Dobro, ovo je malo drukčije, lako bih se snašao u ovoj igri, baš bih uživao.
Jeste li tijekom gledanja utakmice osjetili želju da zaigrate i pomognete dečkima?
– Kako ne! Skočio sam nekoliko puta ispred televizora, nisam se mogao kontrolirati. Ali, još nisam spreman za igru, još je rano, treba mi barem još tjedan dana oporavka... A nakon toga bih mogao odigrati dvadesetak minuta prvenstvene utakmice i polako se spremati za one najvažnije okršaje.
To bi trebalo biti za utakmice doigravanja za Ligu prvaka, svi se nadamo da će Dinamo preskočiti Sheriff...
– Vjerujem da ću predvoditi Dinamo u još jednom, trećem ulasku u Ligu prvaka. Silno to želim, bila bi sjajna stvar da treći put za redom uđemo u Ligu prvaka. Samo da prođe prvi strah od ozljede, da iz glave izbacim taj strah...
Hoćete li potpisati novi ugovor?
– Ne znam, vidjet ćemo. Sve je otvoreno, baš su sve opcije moguće. Kad se vratim u Zagreb, razgovarat ću sa Zdravkom Mamićem. Neke su se stvari promijenile i otvorena je mogućnost mog ostanka u Dinamu. Ali, ne produljim li ugovor, neće to biti zbog Dinama, svi su u Dinamu, od prvoga dana, fantastični prema meni, posebno Mamić. Međutim, teško mi je ostati ovdje kad me ljudi vrijeđaju i omalovažavaju. I kad igram za Dinamo, i kad igram za Hrvatsku. To nisam zaslužio jer uvijek dajem sve od sebe. Možda im smeta to što sam najbolji, možda je riječ o nečemu drugom...
Jeste li dobili neke inozemne ponude?
– Stvarno ne znam. Vjerojatno nisam jer mi nitko nikad nije rekao za neku ponudu. Bilo je nekakvih upita, ali prave ponude nije bilo.
Razmišljate li o tome da karijeru završite u Hrvatskoj?
– Ne, ne želim to. Ovdje sam već šest i pol godina, sve sam isprobao, osvojio mnogo trofeja. I ni sekunde nisam požalio što sam došao u Hrvatsku! Ali, prerastao sam ovu sredinu i želio bih isprobati nešto novo. K tome, ljudi su svašta čitali i čuli o meni i čini mi se da je zbog svega ipak najbolje da promijenim sredinu. Smeta me to što se najviše piše o mojim izlascima, a najmanje o nogometu i mojim igrama. Kad napravim nešto loše, onda je to svima zanimljivo, a kad odigram dobru utakmicu, onda je to normalno i nikoga ne zanima. To mi smeta. Možda se tako najviše prodaju novine, tko zna... Ali, meni je najvažnije da oni koji me dobro poznaju, znaju kakav sam zapravo čovjek.
Ipak, niste se smjeli dovesti u neke situacije, recimo noćenje u policiji. Pa je li tako teško zvati taksi nakon izlaska?
– Nikad nisam rekao da sam svetac. Izlazim i ružim kao i svaki drugi nogometaš, u to vas uvjeravam! A ispada da samo ja izlazim van, a da su svi ostali stalno doma! Nije to baš tako...
Kad imate peh i često vas se uhvati u provodu...
– Možda je i to istina. Nažalost...
Možete li mi još nešto pojasniti: kad ste svjesni toga kakav vas glas prati, zašto onda "dolijevate ulje na vatru" i sami dajete povoda da se o vama i dalje priča kao o razuzdanu čovjeku, a ne vrhunskom nogometašu? Primjerice, objavljivanjem fotografija sa zabava na Hvaru gdje ste bili na liječenju!
– To je moj Facebook profil i mogu staviti na njega što god hoću. Želio sam podijeliti s prijateljima neke trenutke, uostalom, ti su tulumi bili preko dana, nisam izgubio nijednu noć. A to što su moje privatne stvari iskoristili neki mediji da bi se bolje prodali, na to ne mogu utjecati. I to mi uopće ne smeta. Živim svoj život onako kako mislim da je najbolje, tako će uvijek i biti...
Za Hrvatsku sam igrao dobro
Vratimo se ugovoru s Dinamom. Čini mi se da ne bi bilo fer da napustite Dinamo bez odštete, a ta se mogućnost pruža u zimskoj stanci, ako ne produžite ugovor. Dinamo vam je ipak sve dao, ovdje ste napravili igračko ime...
– I ja sam Dinamu dao najbolje godine, uredno odrađujem ugovor.
Silno ste željeli zaigrati za hrvatsku reprezentaciju, san vam se jesenas napokon ostvario, a onda ste doživjeli teške uvrede na debiju u Skoplju i posebno protiv Škotske u Zagrebu. Kako ste to proživljavali?
– Želim zahvaliti izborniku Igoru Štimcu što me pozvao u reprezentaciju, suigračima koji su, kao i izbornik, stali uz mene u tim ružnim danima. Bez njihove bih potpore "umro"... Nije mi bilo lako, u Zagrebu protiv Škotske užasno sam se osjećao. Boli me što me ljudi ne ocjenjuju kao nogometaša koji je zaslužio igrati za reprezentaciju, nego u tom mom igranju za Hrvatsku vide neke druge stvari, koje se mene zapravo ne tiču. I koje nisu istinite. Glupo mi je to uopće objašnjavati. Ako ja uistinu toliko smetam reprezentaciji i dobrom ozračju oko nje, onda poručujem izborniku da me više ne zove! Ako baš toliko smetam – uzrujao se Sammir i nastavio:
– Obožavam igrati za Hrvatsku i znam da sam svojim igrama zaslužio poziv, već sam godinama najbolji igrač Prve HNL, nitko me nije gurnuo u nacionalnu vrstu. Glupe su sve te priče da me gura Zdravko Mamić i da me želi prodati kroz reprezentaciju. Pa neće Igor Štimac zbog mene riskirati svoju funkciju i odlazak reprezentacije u Brazil, pa tko sam ja u toj priči?! Štimac želi najbolje, želi da Hrvatska pobjeđuje, kao i svi mi. Kad sam igrao za Hrvatsku, uvijek sam igrao dobro, to podvlačim, uvijek sam dobro igrao! A ljudi su mi s tribina okrenuli "palac dolje"...
Što vam znači igranje za hrvatsku reprezentaciju?
– Sve! Da nije tako, odmah bih se vratio u Brazil i tamo bih igrao nogomet. Volim ovu zemlju, volim Dinamo, živim ovdje već šest i pol godina i bio sam najsretniji kad sam dobio poziv za reprezentaciju. Ne znam, uostalom, što mi je veći motiv tijekom ovoga oporavka – ulazak s Dinamom u Ligu prvaka ili pobijediti Srbiju u Beogradu! Najveća mi je želja igrati na SP u Brazilu za Hrvatsku, to bi bilo ostvarenje svih mojih snova!
A može li se dogoditi da kao Dinamov nogometaš sljedećeg ljeta igrate za Hrvatsku u Brazilu?
– Baš inzistirate na tome. Može biti, ali i ne mora...
U lipnju mu istječe ugovor s Dinamom, što znači da na zimu može otići bez odštete.
– Čim se vratim u Zagreb, razgovarat ću sa Zdravkom Mamićem. Sve su opcije otvorene, dakle i ona o produžetku ugovora. Svi moramo biti zadovoljni kad ću odlaziti iz Zagreba...
